Zašto volim Grčku!?

UPOZNAJTE NAŠE VODITELJE PUTOVANJA - Vedrana Juričić o Grčkoj

Grčka je zemlja u kojoj sam provela dio života, zauvijek će ostati važan dio moje duše, ili kako je Grci zovu ψυχή (psihi). Živjela sam i radila na grčkim otocima i u Ateni, zaljubivši se u taj kaotičan, naizgled neprivlačan, ali vibrantan, atmosferičan i životan grad. Imala sam sreću voditi za @mondotravel jednu od najljepših tura mog života: Atena i krstarenje grčkim otocima, koju bih zaista od srca svima preporučila. Grčku doživljavam vrlo emotivno i duboko, uvijek me odvali i stalno smišljam načine kako da se vratim. Kada sletim na atenski aerodrom, osjećam da sam stigla kući, u domovinu moje duše. Zašto volim Grčku?

Sjedimo na pauzi za kavu, negdje na putu iz Atene prema Delfima, moj lokalni vodič Momčilo Radić, koji je jedan divan erudit, profinjena duša iz Niša, završio klasične nauke i francuski, prevodi suvremene grčke pjesnike i obožava svoju macu i ja, već je vruće.
Pa kaže kako Grčka ima jednu dimenziju Mediterana koja Hrvatskoj nedostaje, pa mi je to zazvučalo kao najrazboritije objašnjenje.

U Istri gdje živim, na pola sam puta od Sjevernog pola i na pola sam puta do Ekvatora. Zbog 45. paralele. Tu hrast ljubi more (u Savudriji). Koja je to dimenzija? Neizmjerno beskonačno prostrani horizonti mora, jedna širina prostora taj osjećaj beskonačnosti. Blu dipinto di blu. Gdje ima puno mora, ima puno duše, puno ljubavi, puno emocija. Na grčkim otocima, a pogotovo Kikladima postoji jedna kvaliteta svjetlosti i bistrine koja je neopisiva, a pogotovo kad zapuše meltemi. 
Možda je to zato jer je upravo na Delosu rođen Apolon, koji je između ostalog i bog svjetlosti. A oko Delosa se nalaze Kikladi, jer su poput kruga okružili otok gdje se nalazila riznica grčkih polisa protiv Perzijanaca. Koje su Atenjani prisvojili kako bi sagradili predivne građevine na Akropoli koje nam i u mraku svijetle i opominju nas o vrijednostima na kojima se temelji naše društvo. Ulice  centra Atene su većinom ružne, zgrade pune grafita, neuredno je, ali životno.

I čovjek podigne pogled, vrela je ljetna noć a svijetli na vrhu Akropole Partenon, Erehteion i Propileji. Kao da nam u mraku izgubljenosti ljudskih vrijednosti želi upaliti svijetlo razuma u našim glavama i srcima. Ako su oni mogli, a nisu bili jedini, prije 2500 godina postići jedan vrhunac ljudskog duha i manifestirati ga  u arhitekturi, slikarstvu, skulpturi, filozofiji, književnosti i politici, možemo i moramo i mi. Ima nade!

Omfalos

Kuros

Pa sve te priče kojima su antički Grci pokušali objasniti svijet u kojem žive: vrhovni bog Zeus koji je imao svoju ženu Heru (3. po redu) al' je volio, zavodio i imao vanbračnu djecu i s ostalima, te se pojavljivao u obliku bika, zlatne kiše, labuda. Hera je bila bijesna i progonila Zeusove ljubavnice i djecu. Pa je tako i Leto, majku Apolona i Artemide, Zeusove vanbračne djece, progonila zmija Piton poslana od Here, te je Leto jedino od svih grčkih otoka uspjela pronaći utočište ne otoku Delosu. Na arheološkom lokalitetu još i danas stoji simbolična palma za koju se Leto držala dok je porađala blizance: Apolona koji je bog muške ljepote, svjetlosti, sunca, proroštva, glazbe i Artemide, boginja mjeseca, zvijezdi, lova. Zeus je volio i muškarce, pa je oteo Ganimeda, pastira smrtnika i zadržao ga na Olimpu.

Za Zeusa je najveća uvreda bilo uskraćivanje gostoprimstva. I zaista, osjeća se ta ljubav prema strancima ili φιλοχενια, vrlo su ljubazni, neposredni. Vrlo se lako ugodno osjećati i opustiti.
Kad sletiš u Atenu, šetaš od Omonie do Monastirakija, ako si prvi puta, zaprepašten si kako je oronulo, zapušteno, išarano grafitima. A onda sjedneš u ouzeri, naručiš gyros, tzatziki, popiješ ouzo ili tsipouri i par čaša vina i sve je tako opušteno, ležerno, veselo i životno. Grčki su otoci predivni, tako različiti, svaki oplemenjuje dušu, svaki ima svoju priču u koju se zaljubiš.

Santorini

Santorini

Imala sam sreću živjeti i raditi na Kosu, Santoriniju, Mykonosu i Rodosu. Na Kosu se rodio Hipokrat, otac medicine i tamo sam upoznala predivne ljude. Santorini je čudo prirode, kad si na vrhu kaldere i gledaš predivno more koje je zapravo popunilo krater, duša je u egzaltaciji. Nijedno ljudsko biće ne može ostati imuno na takvu koncentraciju prirodne ljepote i plavetnila.
Mykonos je cool, fancy, super zabava i partiji, s fantastičnim plažama i tom jednom posebnom kvalitetom svjetlosti jer blizu je Delos.
Tu možete sresti i Petrosa, pelikana, kako skakuće uskim uličicama Hore. Na Mykonosu će vas propuhati meltemi, što baš i nije ugodno ako nosite leće.

Rodos

Stari grad Rodos nalikuje Dubrovniku, jezgra je turistička i šarmantna uz ostatke turskog, židovskog i dijela koji je pripadao viteškom redu Svetog Ivana. U Lindosu se možete popepti na Akropolu, vidjeti plažu na koju se prema legendi iskrcao Sveti Pavao, kupati se na plaži Anthony Quinn, koji je glumio u filmu Grk Zorba i Topovi Navarone.

Mykonos

Petros na Mykonosu

Patmos

Ima nešto u toj svjetlosti, mitologiji, arhajskom osmijehu prvih skulptura koje su težile da se poput Michelangelovih robova oslobode okova nesavršenosti, koje će kulminirati u klasičnoj skulpturi i egzaltirati u Laookontu i sinovima. U onom Sokratovom "Znam da ništa ne znam", proročici iz Delfa, Pitiji, koja ga je proglasila najmudrijim i u njegovoj vjeri u državu i njene zakone, iako ga je izdala. U hrabroj borbi Spartanaca protiv nadmoćnijih Perzijanaca u klancu Termopila. U beskrajnim poljima maslina na Peloponezu. U freddo cappuccino metrio,u najdubljem hladu bara. Pa sirevi, janjetina, dolmades, janjetina, musaka, keftedes, tzatziki, gyros, souvlaki, kebab, pa opet janjetina pa loukumades, Fix, Alpha, Mythos...u onom srčanom kalimera i glasnoj, teatralnoj priči koja odzvanja barom dok ispijaš prvu, jutarnju kavicu.

Ouzo i Fava

Ljubav prema Grčkoj je kao ljubav Odiseja prema rodnoj Itaci,  uvijek ćeš joj se vratiti, ma gdje god odlutao.:-) Nikos Kazantzakis, jedan od najpoznatijih grčkih književnika, rođen na Kreti na svom grobu nosi epitaf: - Δεν ελπίζω τίποτα δεν φοβάμαι τίποτα είμαι ελεύθερος / U ništa ne vjerujem, ne bojim se ničega, ja sam slobodan. Zato volim Grčku!

Vedrana Juričić, povjesničar umjetnosti i profesor talijanskog jezika
pratitelj
lokalni vodič za Istarsku, Primorsko goransku, Ličko senjsku, Splitsko dalmatinsku, Zagrebačku županiju i grad  Zagreb za engleski, talijanski, španjolski i grčki
Živim u Labinu i po cijelom svijetu