Teheran

Teheran je glavni grad Irana i provincije Teheran. S oko 9 milijuna stanovnika u gradu i 16 milijuna u širem gradskom području, Teheran je najnaseljeniji grad u Iranu i zapadnoj Aziji, a drugo najveće gradsko područje na Bliskom istoku. Po broju stanovnika u svom gradskom području nalazi se na 29. mjestu u svijetu. U doba klasike, dio današnjeg grada Teherana zauzimao je srednji grad koji se zvao Rhaga. Uništili su ga Mongoli početkom 13. stoljeća, a ostaje i dalje kao grad u provinciji Teheran, smješten prema južnom kraju današnjeg grada Teherana. Teheran je 1776. godine prvi puta izabran za prijestolnicu .Glavni grad je preseljen nekoliko puta kroz povijest, a Teheran je 32. nacionalna prijestolnica Irana. Grad je bio sjedište Kajara i Pahlavisa, dvije posljednje carske dinastije Irana. U njemu su smještene mnoge povijesne zbirke, poput kraljevskih kompleksa Golestan, Sa'dabad i Niavaran, kao i najvažnije vladine zgrade modernog doba. Rušenje i obnova velikih razmjera započelo je 1920-ih, a Teheran je odredište masovnih migracija iz cijelog Irana od 20. stoljeća. Najpoznatije znamenitosti grada uključuju Azadi toranj, spomen-zidanje za vrijeme Pahlavija i Milad toranj, 17. najviša samostalna građevina na svijetu, koja je izgrađena 2007. godine. Tabiatski most, dovršen 2014. godine, smatra se treći suvremeni simbol grada. Većina stanovnika Teherana su perzijski ljudi, a otprilike 99% populacije razumije i govori perzijski; ali u gradu postoji i velika populacija drugih iranskih nacionalnosti, poput Azerbejdžana, Armenaca, Lursa i Kurda koji perzijski govore kao svoj drugi jezik.

Isfahan

Esfahan, nesf-eDžahan!, kažu Perzijanci. Isfahan je pola svijeta. Grad Isfahan nalazi se oko 400 kilometara južno od glavnoga grada Teherana, na rubu planinskog masiva Zagros odnosno u dolini rijeke Zajande-Rud. Grad ima 1,600.554 stanovnika, a šire gradsko područje oko dva milijuna što ga čini drugom aglomeracijom po veličini u zemlji.Isfahan je bio oaza u kojoj su se uzdizala dva grada. Džaj i Jahudije, židovski grad. Tek su se u šesnaestom stoljeću stopili u jedan grad, iako je otpočetka bio ograđen jednim zidom. Najveći je i najljepši je od svih gradova Perzije, prijestolnica Artabana, kralja Parta, prijestolnica Safavida. Safavidi su dostigli vrhunac razvoja pod vladavinom šaha Abasa Velikog (1588. – 1629.) kojeg Zapad naziva Veliki Sufi. Poticao je proizvodnju skupocjenih sagova i tekstila koji su bili jako traženi u Europi. Sagradio je brojne karavan-saraje, mostove i ceste, podizao bazare, a sam Isfahan pretvorio u živo trgovačko središte. Mada je arhitektura ovog doba manje originalna u odnosu na ranija razdoblja, cijeli grad zrači duhom safavidske vladavine, što se ogleda i na glavnom trgu, Naqsh-e Jahanu (Slika Svijeta), sada Trg Imama Homeinija, dimenzija 500 x 160 metara. Sedam puta je veći od Trga Svetog Marka u Veneciji. Koristio se za održavanje svečanosti, sajmova i igara. Safavidska arhitektura je teatralna. Godine 1722. Isfahan osvajaju paštunski Hotakiji, čime započinje postupni pad političkog značenja ovog grada. Tako Isfahan gubi status prijestolnice, a glavni grad postaje Mašhad, kasnije Širaz odnosno Teheran. No Isfahan do današnjeg dana ostaje važno kulturno, obrazovno, vjersko i gospodarsko središte. Ekonomsku okosnicu stoljećima čini tradicionalni umjetnički obrt, poput proizvodnje svjetski poznatih perzijskih sagova, a dvadesetih godina 20. stoljeća (dolaskom na vlast pahlavijske dinastije) počinje se razvijati i moderna industrija pa Isfahan postaje i značajan industrijski centar (prehrambena, metaloprerađivačka, naftna, tekstilna industrija). Osim toga, grad je jedan od centara spornog iranskog nuklearnog programa.

Širaz

Širaz je glavni je grad provincije Fars i šesti najmnogoljudniji grad u Iranu. Nalazi se na jugozapadu zemlje na sezonskoj rijeci Rudhaneje Hosk. Posjet ovom gradu otkriva pravu raznolikost zemlje. Iako je Teheran napredna metropola i Isfahan je gotovo zapečaćen u sferi vlastite ljepote, Shiraz je potpuno drugačija priča. Bio je iransko trgovačko središte na Putu svile koja je stoljećima privlačila ljude iz svih dijelova Bliskog Istoka. To je srce perzijske kulture, s bogatom poetičnom, mističnom i filozofskom poviješću. I dok će vas u Teheranu ispitivati o koncepcije njihove zemlje, u Shirazu će htjeti znati o vašim pogledima na svijet. Neki od najomraženijih iranskih pjesnika bili su inspirirani putovanjima po okolnoj pustinji ili dok su šetali gradskim vrtovima Širaza...

Jazad

Jazd je grad u Iranu i sjedište Jazdske pokrajine. Jedan je od najstarijih gradova svijeta, a njeguje tisućljetnu zoroastrijsku baštinu pa ga se smatra sjedištem zoroastrijske kulture. Smješten je na sredini iranske visoravni, 270 km jugoistočno od Isfahana, u neposrednoj blizini puteva začina i svile. To svjedoči o korištenju ograničenih resursa za preživljavanje u pustinji. Voda se u grad dovodi putem qanat sustava razvijenog za crpljenje podzemne vode. Zemaljska arhitektura Yazda izbjegla je modernizaciju koja je uništila mnoge tradicionalne zemljane gradove, zadržavši njezine tradicionalne četvrti, sustav qanat, tradicionalne kuće, bazare, hamame, džamije, sinagoge, zoroastrijske hramove i povijesni vrt Dolat-abad.

Perzepolis

Persepolis je bez sumnje glavna atrakcija koja privlači turiste u Iran. Smještene na oko 70 kilometara izvan modernog grada Širaza , ove drevne ruševine služile su kao glavni grad Perzijskog carstva koje se protezalo sjevernom Afrikom, Indijom i južnom Europom na vrhuncu moći između 500 i 350 pr. , Lokalno nazvan Takht-e Jamshid, a osnovao ga je kralj Cyrus Veliki u 6. stoljeću prije Krista, a završio ga sin Kambish II i unuk Darije tijekom 150 godina , Persepolis znači "grad Perzijanaca". Arhitektura je trebala ukazivati na njezinu nadmoć; stoga su izgrađene zgrade poput carske riznice, palače Apadana i drugih. U stvari je bila tako sjajna da njegova raskoš i dalje djeluje kao model današnje arhitekture, što se može vidjeti u hotelu Darius Grand Hotel na Kish Islandu i Ministarstvu vanjskih poslova u Teheranu.

Kašan

Kašan je grad u Iranu, u središnjoj Isfahanskoj pokrajini. Smješten je u oko velike oaze i podno obronaka Kuh-e Karkasa, oko 240 km južno od glavnog grada Teherana. Najstariji tragovi civilizacije u okolici grada kao što je arheološko nalazište Tape-Sialk datiraju oko 7000. pr. Kr., a sam grad dobio je ime po perzijskoj riječi kaši što znači „crijep”. Podrijetlo Kašana kao grada datira se u rano elamsko razdoblje, a u njegovoj neposrednoj blizini pronađen je i najstariji zigurat na svijetu. Godine 1778. grad je pogodio snažan potres pri čemu je poginulo oko 8000 stanovnika, no obnovljen je u vrijeme vladavine kadžarske dinastije kada zahvaljujući brojnim veličanstvenim kućama postaje remek-djelom iranske stambene arhitekture. Kašan je danas važno turističko odredište, a gospodarstvo mu se temelji na proizvodnji tekstila (prvenstveno sagova i svile), dok je u novije vrijeme cvate i industrija prerade mramora i bakra. Prema popisu stanovništva iz 2006. godine u Kašanu je živjelo 248.789 ljudi od čega su većina etnički Perzijanci.