Africa & Middle East
Libanon
0
putovanja
Info
Glavni grad
Beirut
Valuta
libanonska funta
Populacija
6,859,408
Područje
10,452km2
Libanon
Područje današnjeg Libanona imalo je u proteklim stoljećima burnu prošlost. Na tom području smjenjivala su se babilonska, asirska, egipatska, hetitska, perzijska, rimska i bizantska carstva, a taj je prostor preživio i makedonska, arapska i križarska osvajanja. Libanon je vrlo mala zemlja, od sjevera do juga ima jedva 300 kilometara, a poprijeko oko 100 kilometara. Neovisnom republikom postaje u isto vrijeme kad i Izrael, 1948. godine. Kao izvrstan spoj zdrave mediteranske i mirisne kuhinje Bliskog Istoka, libanonska kuhinja svojim čarima, zdravim namirnicama i jednostavnom pripremom jela privlači mnoge kuhare iz čitave Europe. U međunarodnom kulinarstvu libanonska je kuhinja naširoko hvaljena i preporučivana - osobito kad se radi o jednostavnim ukusnim jelima. Također, libanonska kuhinja je iznenađujuće naklonjena vegetarijanskom načinu prehrane te je obilježava velika upotreba zdravih namirnica kao što su zeleno povrće, začini, sezonsko povrće i biljna ulja te je upravo zbog toga jedna od omiljenih kuhinja na svijetu.
Libanon je fascinantna zemlja bogate i nevjerojatne povijesti čiji su ostatci vidljivi na svakom koraku. Glavni grad Beirut, popularno nazvan 'Pariz Bliskog Istoka', moderno je odredište smješteno na obali Mediterana, udaljen svega pedesetak kilometara od Izraela te stotinjak kilometara od Sirije. Poznat je i pod nazivom 'Majka zakona', jer je upravo ovdje otvorena prva biblioteka zakona na svijetu. Povjesničari ga zovu gradom feniksom jer je u ratovima čak sedam puta bio razrušen do temelja, ali uvijek se uspio uzdignuti iz pepela poput mitske ptice Feniks. Južno od Beiruta, uz obalu, prastari su gradovi Sidon i Tir osnovani prije cca 6000 godina, često spominjani u Starom zavjetu. Tir je još jedan od gradova iz duboke povijesti koja se iščitava kroz Bibliju i legende. Razaran i podizan nebrojeno puta, između ostalog ima najveći i najočuvaniji rimski hipodrom koji je u svoje vrijeme mogao primiti do 20 tisuća gledatelja. Dvorac Byblos je križarski dvorac izgrađen u 12. stoljeću od vapnenca i ostataka starorimskih građevina. Jeita je ogromna kraška spilja, u kojoj se može u malim čamcima voziti podzemnim rijekama i jezerima, među šareno osvjetljenim stalagmitima i stalaktitima, kroz enormne dvorane ovog geološkog čuda. U sveto mjesto Harissa već 96 godina hodočaste kršćani iz cijeloga svijeta. Svetište Gospe od Libanona svake godine pohodi više od tri milijuna hodočasnika, a među njima ima pripadnika svih vjera. Mjesto je poznato po moći izlječenja zagovorom Djevici Mariji. Svetištem dominira kip Djevice Marije visok 8,5 metara, jedan od najljepših na Bliskom istoku. U crkvi Majke svjetla kip je Djevice Marije koji je 1954. godine pronesen kroz svako selo i grad u Libanonu. Tabernakul je izveden u cedrovini, što je zaštitni znak Libanona, kao i raspeće Isusovo iznad oltara. Kilometarske pješčane plaže, visoke palme i nove velebne građevine s jedne bi vas strane mogle na čas podsjetiti na Miami, dok, s druge strane, stare predivne crkve i džamije, uske zabačene ulice i mnogobrojni arab fast-foodovi ostavljaju dojam prave arapske destinacije te se na cestama voze itekako skupi automobili. Također, Baalbek, zvan 'Sunčani grad', je poznat po izvrsno sačuvanim ruševinama hramova (Jupitera, Venere i Bakusa), tada rimskog grada Heliopolisa, jednog od tadašnjih najbitnijih svetišta velikog Carstva!
P.S. Ime 'Lebanon' se u Starom Zavjetu spominje točno 75 puta. Ovo je zemlja u kojoj dolazi 1 doktor na 10 stanovnika. Kod nas je taj omjer 1/100. Bejrut je grad koji je ukupno sedam puta srušen sa zemljom i ponovo sagrađen. Sky Bar u Libanonu je po mnogima najbolji bar na svijetu, dok je Bejrut među 10 najpopularnijih shopping destinacija na svijetu. Zanimljivo je i da je Libanon jedina azijska država koja nema pustinje!
Fotografije & video
Što vidjeti:
Beirut
Beirut je najveća luka i glavni grad Libanona. Sa prigradskim naseljima grad ima 2,1 milijuna
stanovnika. Beirut je komercijalni centar regije i smatra se Pariz-om Bliskog Istoka zbog svoje kosmopolitanske atmosfere, posebno prije početka Libanonskog građanskog rata.
Ured Ujedinjenih Naroda za Ekonomska i socijalna pitanja za regiju Zapadne Azije smješten je u Beirutu.
Beirut je jedan od najraznolikijih gradova Bliskog Istoka u pogledu religije i kulture. U Beirutu se mogu naći kršćani (Maroniti, Pravoslavci, Armenski pravoslavci, Armenski katolici, rimokatolici, protestanti), muslimani (Suniti i Šiti) i Druzi. Veliki broj Židova je emigrirao u SAD prije i tokom Libanonskog građanskog rata koji je počeo 1975. godine i trajao do ranih 90−tih.
Beirut je bio potpuno razoren tokom građanskog rata i podijeljen na muslimanski, zapadni dio i kršćanski, istočni dio. Danas je grad ponovo ujedinjen i izgrađen i u pogledu moderne arhitekture i uopće načina života predstavlja ravnotežu kršćanstva i islama.
U današnjem Beirutu se nalazi čak 21 ustanova visokog obrazovanja.
Prije početka građanskog rata, Beirut je bio popularan među stranim turistima sa velikim brojem lanaca stranih hotela i veoma živahnim noćnim provodom. Nakon završetka rata, grad je u velikoj mjeri izgrađen i jedan od ciljeva gradske vlade je da Beirut napravi ponovo poželjenim stranim turistima. Dok su unutrašnji gradovi i mjesta prilično konzervativna, zapadnjački način odijevanja je uobičajen u Beirutu, osim u crkvama i džamijama. Za one koji su željni avanture i povijesti, blizu grada postoji veliki broj arheoloških iskopina, Balbek i Biblos, za koje se smatra da su najstarija naseljena mjesta u pogledu kontinuiteta na svijetu. Tokom zimskih mjeseci skijanje je jedan od glavnih sportova na Planini Libanon, na kojoj se nalazi prestižan rekreacijski centar Faraya Mzaar Kfardebian.
Tir
Tir je bio važno trgovačko središte u antičkom dobu. Danas je, ovaj feničanski grad, poznat po antičkim ruševinama – hipodromu i luci koji datiraju iz 2750 godine prije Krista. No grad nisu samo ruševine. Danas je grad prepoznat kao moderno i užurbano središte sa preko 100.000 stanovnika.
Sidon
Uz Tir, i Sidon je bio svjetski poznat feničanski trgovački grad. Do danas nije ostalo mnogo od grada i građevina, ali središte grada još uvijek funkcionira sa restoranima kao što je to bilo u antičko doba. I dok se izvan središta nema puno toga za vidjeti, u središtu možete iskusiti pravi istočnjački način života.
Jeita
Jeita je špilja odnosno podzemni sustav špilja kojima teče nekoliko kilometara duga podzemna rijeka i koja je uvrštena na novi popis sedam svjetskih čuda. Savršeno mjesto za provesti obiteljski odmor. Postoji mogućnost najma brodice i vodiča koji će vas provesti kroz spiljski sustav i objasniti pojedinosti vezane uz samu špilju.
Harissa
Najpoznatiji hodočasnički lokalitet u Libanonu gdje možete vidjeti kršćanske hodočasnike iz cijelog svijeta. Svetištem dominira veliki kip Djevice Marije koji je visok je 8,5 metara.
Harissa se nalazi na brdu, iznad libanonskog gradića Jounieha, na obali Sredozemnog mora.
Byblos
Byblos je poznat kao jedan od najstarijih gradova na svijetu i nalazi se svega 40 km od Beiruta. Povijest ovog malenog, obalnog gradića seže 5 000 godina unazad. Središte je istoimene županije i nastanjuju ga većinom kršćani (Maroniti, Grčki pravoslavci i Melkitski grkokatolici). Drevno središte Biblosa koje je bilo pod raznim civilizacijama upisano je na UNESCO-v popis mjesta svjetske baštine još 1984. godine. Prvi tragovi naselja stari su gotovo deset tisuća godina, a imaju i najduži kontinuitet naseljenosti na svijetu (7000 godina), uz Alep i Damask. Ruševine križarskog dvorca su glavna atrakcija ovog područja. Šetnja po ovom srednjevjekovnom gradu može biti fascinantno iskustvo, vodeći vas u prošlost prekrasno očuvanim ulicama i kamenim kućama u kojima ljudi još uvijek žive.
Baalbek
Baalbek se nalazi u dolini Beka u Libanonu, i slobodno može ponijeti epitet najljepše turističke atrakcije cijelog Bliskog istoka. Sakriven duboko u planinama, ovaj grad je uspio stići na karte turista cijeloga svijeta, jer predivna i dobro očuvana arhitektura seže prije Kristova rođenja, dok je nastanak ogromnih kamenih blokova, i dan-danas misterija. Upravo to je jedan od razloga zašto je Baalbek upisan na UNESCO-v popis mjesta svjetske baštine u Aziji još 1984. godine.
Anjar
Je grad u pokrajini Bekaa 80 km jugoistočno od Beiruta poznat još kao i Haouš Mousa. Danas je njegovih oko 2400 stanovnika čine uglavnom Armenci, potomci izbjeglica iz Turske tijekom Armenskog genocida. Najpoznatiji je po izvrsno sačuvanim ruševinama omejidskog grada Gerrhe iz 8. stoljeća koje su upisane na UNESCO-v popis mjesta svjetske baštine u Aziji. Ime mu potječe od arapskog izraza ajn al-džar ("voda iz kamena", vjerojatno po potocima iz obližnjih planina), ali neki ga prevode i istozvučnim armenskim izrazom za "neriješen".