čarobna ljepota Afrike

Putovanje u Tunis, blog.

Tunis je nasjevernija zemlja afričkog kontinenta, smještena nasuprot Sicilije, tako da je ova zemljopisno Hrvatskoj najbliže afričko odredište, udaljena tek nepuna dva sata leta iz Zagreba.

Slijetanjem u veliku zračnu luku Tunisa, glavnog milijunskog grada, u samoj špici sezone uz izuzetno puno zrakoplova brojnih aviokompanija vidljiv je dolazak turista s gotovo svih kontinenata. Tunis godišnje posjeti preko četiri milijuna turista i taj broj se povećava, jer država ulaze značajne napore u razvoj turizma. Nakon dosta brzog prolaska carine i izlaska iz zračne luke prvo što vas zapuhne je miris cvijeta jasmina, nacionalnog simbola Tunisa. Osim stručka i ogrlica od jasmina koji ce vam odmah ponuditi ulični prodavači, tu su i nosači prtljage koji ce vas zaskočiti na brzinu, tako da ćete morati trčati za njima dok istovremeno tražite svog predstavnika agencije i autobus koji će vas prevesti do hotela. Budite spremni na činjenicu da je u Tunisu napojnica nacin življenja. Nepisano je pravilo za svaku uslugu date malu napojnicu, pa tako nosač prtljage očekuje jedan tuniški dinar, vozači i lokalni vodiči dinar po osobi i danu, a isto vrijedi i za konobare i sobarice. Preračunato u našoj valuti je to otprilike četri kune za jedan tuniški dinar.

Hamamet - rivijera s najpoznatijim svjetskim hotelskim lancima

Najčešće turističko odredište je Hama­met, mjesto koje je simbol turizma, rivi­jera s najpoznatijim svjetskim hotelskim lancima i koje je udaljeno sat vremena vožnje od Tunisa. Glavne atrakcije su beskrajne pješćane plaže i tvrđava građena u IX st. n.e., a u kojoj se smjestio grad s atraktivnim kafićem u kojem se sjedi na sagovima i jastucima. Uz orijentalnu glazbu pijucka se čaj od hibiskusa ili jasmina i puši nargila sa ili bez nikotina. Tunis je zemlja kroz koju su u posljednjih 3000 godina prošli Feničani, Rimljani, Bizantinci, Španjolci, Turci i na kraju, Francuzi koji su iz ove zemlje otišli tek 1956. godine. Svaki od njih ostavio je dio svoje povijesti na kamenim mozaicima brda Kartage, na pragu Sahare. To najveće tuniško bogatstvo čuvano godinama, povjereno je stotinama muzeja, najviše glasovitom Nacionalnom muzeju Bardo u glavnom gradu koji se, kao i država, zove Tunis.

Grad jasmina

U medinu (arapski naziv za staru gradsku jezgru) se ulazi kroz velika vrata Bab el Kadra, a stara jezgra isprepletena je uskim uličicama, brojnim džamijama i bazarima. U brojnim sukovima cjenkanje je obavezno i i bez toga gotovo da se ništa i ne može kupiti. Nude se tepisi, krzna, koza, keramika, suveniri od bakra i srebra, začini, datulje, maslinovo ulje, ručno tkane tkanine. Nikad ne plaćajte prvu cijenu koju vam prodavac predloži jer ćete je uvijek uspjeti spustiti, a tu je presudan čimbenik i iz koje zemlje dolazite. Tito i Šuker još uvijek su najbolji zaštitni znak Hrvatske. U medini grada Tunisa najpoznatija je džamija Zitouna nazvana po maslinovu drvu, a sagrađena je sa 200 rimskih stupova iz Kartage. Obavezno mjesto posjeta je poznati muzej Bardo s bogatom zbirkom mozaika iz rimskoga doba i katolička katedrala Sv. Vinka Paulskog.

Kartaga sravnjena sa zemljom  

Prvo veće odrediste nakon glavnog grada tijekom brojnih fakultativnih izleta, dakle izleta na koje možete, a ne morate ići i posebno se plaćaju, je legendarna Kartaga, mjesto koje su izgradili Feničani 814. god. p.n.e, osvojili Rimljani, a kasnije preuzeli Arapi, jer su htjeli istrijebiti cijelo krsćanstvo koje je tada tamo postojalo. Kartaga je udaljena 15 km od Tunisa, a u neposrednoj blizini na obroncima nalazi se i Predsjednička palača koju je najstrože zabranjeno fotografirati. Kartagu zovu i "Grad Hanibala" jer je odatle vođa Kartažana, na slonovima, krenuo preko Alpa na Rim. Nakon Hanibalova neuspjelog pohoda Rimljani su u potpunosti sravnili grad, tako da je ostalo malo tragova feničanske kulture. Ono što danas razgledavaju rijeke turista poput ostatka rimskih kupelji Antonina Pija i kamenih mozaika u parku su ostaci Kartage koju su sagradili Rimljani stotinu godina nakon njenog uništenja. Ostalih zanimljivosti nema previše, jer je građevni materijal služio prvo Rimljanima, a zatim i Arapima koji su došli u sedmom stoljeću, pa su tako kamenom Kartage izgrađeni amfiteatar u El Jemu i kairounska džamija. Do arapskog dolaska na područje Tunisa kršćanstvo je bila državna vjera, ali su se Arapi asimilirajući s prastanovncima Berberima, tijekom stoljeća stanovništvo preobratili na islam. Danas je u Tunisu 98% muslimana i tek po 1% kršćana i židova. Kartaga je danas rezidencijalna četvrt u kojoj žive brojni veleposlanici ili imućniji Tunižani u prekrasno uređenim vilama okruženi visokim zidovima i zelenilom.

U svetom gradu

Uz posjetu glavnom gradu jednodnevni izlet obuhvaća i posjet Sidi Bou Said - plavo-bijelom gradiću smještenom uz morsku obalu na sjeveru zemlje. Sidi na arapskom znači sveti. Legenda kaže da je Sidi Bou Said bio vojnik koji je ondje došao voditi rat, no zaljubio se u berbersku princezu te se nakon povratka iz Meke u 12 st. prosvijetlio, postavši Sveti čovjek i zaštitnik grada. Njegov se život slavi svake godine tijekom festivala u kolovozu. Ovaj grad je danas poznat kao stjecište umjetnika i bonvivana, pretežno mlađeg stanov­ništva koje tamo živi u najugodnijoj klimi - pravoj sredozemnoj bez prejakih vrućina kao na jugu i s puno zelenila. Glavna atrakcija je "Moorish cafe" ili "Cafe des Nattes" star 150 godina koji se nalazi na vrhu glavne ulice okružene brojnim štandovima. Sva ulazna vrata su slikovita i imaju svoju priču: plava boja predstavlja more, riba i Fatimina ruka sreću, a crne kvake označavaju koliko obitelji živi u istom kućanstvu.

Stanovništvo berberskog porijekla

Posebna zanimljivost Tunisa je da se u svakom mjestu, gradu i selu, glavni trg zove Trg 7. studenog 1987. u čast dana predsjedničkog prevrata. Tuniški predsjednik Ben Ali (68) je došao na vlast 1987. godine, kada je mirnim putem svrgnut otac modernog Tunisa i doživotni predsjednik Habib Bourguiba, koji je proglašen senilnim i nesposob­nim da vlada. Ben Ali je od tada pobi­jedio na trima predsjedničkim izborima i to većinom glasova koja je dosizala 99 posto. Unatoč kritikama oporbe Ben Ali je popularan u narodu prvenstve­no zato jer je uspio podignuti životni standard Tunižana. Svaki ulaz u grad obavezno je Bulevard du Envirovment - Bulevar okoliša i taj dio obično je i jedini zeleni dio grada. Tunis koji ima nekih 9,5 milijuna stanovnika ima dva službena jezika - francuski i arapski. Na autocestama koje povezuju bogatiji sjeverni dio zemlje sa siromašnijim južnim dijelom čest je slučaj da prevla­davaju francuske registracije s obzirom da veliki broj Tunižana privremo živi i radi u Francuskoj. Većina stanovništva je berberskog porijekla, ali su mnogi osvajači ostavili trag. Na otoku Djerbi živi još zatvorena zajednica nekad u povijesti prisutnije populacije Židova. U oazama na jugu često se može naići na veći broj crnaca, potomaka neka­dašnjih robova, a u gradovima manjin­sko stanovništvo francuskog, talijan­skog i malteškog porijekla. Stanov­ništvo je neravnomjerno raspoređeno. 

Tunis je zemlja kroz koju su u posljednjih 3000 godina prosli Feničani, Rimljani, Bizantinci, Španjolci, Turci i, na kraju, Francuzi. Pa, ipak, Tunis je i danas zemlja lijepe arapske tradicije sa svim pogodnostima Europe.

Većina živi u gradovima, pretežno u Tu­nisu, Soussu i Sfaxu, dok je pustinjski jug rijetko nastanjen i napuštanje sela je priličan problem u zemlji. Zanimljivo je da je čak 65 posto stanovništva mla­đe od 18 godina, pa se škola održava u tri smjene, što znači da se djecu može vidjeti na ulici cijeli dan. Žene se još uvijek tradicionalno dosta kriju, rijetko izlaze van, brinu se za djecu i u javnosti su uvijek pokrivene. No, mlađu generaciju se ohrabruje da se ne oblači tradicionalno, pa se na ulicama, a po­gotovo u noćnim izlascima viđaju mladi obučeni poput Europljana. Tunis je smješten na obali Sredozemlja, između Alžira i Libije s kojom ima naj­veću gopodarsku razmjenu zbog nafte. Mnogi siromašniji Tunižani kupuju go­tovo sedam puta jeftinije gorivo u Libiji. Čest je slučaj da se gorivo, uz nekoliko rijetkih postaja, preprodaje u kanistrima uz cestu prema Sahari.
Kulisa za filmske hitove

Za upoznavanje čarobnog Tunisa dovoljno je unajmiti terensko vozilo ili organizirano autobusom u samo nekoliko dana obići gotovo cijelu zemlja, počevši s Kartagom na sjeveru, pa spuštajući se prema samoj pustinji Sahari i njenim oazama na jugu. Dobra klima prema jugu omogućuje proizvodnju maslinova ulja tako da su uz autocestu vidljivi nepregledni maslinici.

Prva velika atrakcija na putu prema pustinji je El Jem - grad u središnjem dijelu Tunisa u kojem se nalazi drugi po veličini amfiteatar Rimskog carstva i koji je poslužio za snimanje velikog kino hita Gladijator. Sagrađen je u 3. stoljeću sa 30.000 mjesta, a bio je centar cirkusa i igara, često okrutnih i krvavih u maniri starih Rimljana. Za turi­ste je posebno atraktivan prolazak kroz podrumske prostore gdje su nesretni gladijatori i žrtve čekali svoj posljed­nje trenutke prije borbi. Danas El Jem odlično služi za održavanje velikih koncerata.

Prije same Sahare brojni turisti posjećuju berberska naselja koja su poslužila kao sjajna kulisa za velike filmske hitove Ratovi zvijezda (u Matmati), Monty Pvthonov Life of Brian (u Monastiru i Sousseu) te Engleski pacijent. Berberi su prastanovnici Tunisa koji još uvijek žive nekadašnjim životom na sa­mom rubu Sahare u svojim podzemnim nastambama u brdima u kojima se pokušavaju sakriti od temperatura koje vani prelaze i 45 stupnjeva. Prilikom posjeta nekoj od nastambi na samom ulazu dočekat će vas simbol ribe i Fatimina ruka sreće, a domaćini će vam bez ikakvih problema dozvoliti slikanje svih prostorija i ukućana uz nezaobila­znu napojnicu.

Nakon pojedinačnih nastambi uz cestu put dalje vodi u Matmatu, ime berberskog plemena, kasnije danog gradu. To je naselje trigloditskih domova koji se sastoje od dvorišta pet do deset metara ispod zemlje. Iz njega se i ulazi u male prostorije u kojima se boravi i spava, a u nekim od kratera smješteni su čak i atraktiv­ni hoteli za prave avanturiste.

Datulje koje život znače

Krenete li na safari najjužnije odre­dište je Douz - vrata Sahare, gdje možete iznajmiti devu i jahati po pustinjskom pijesku, do prave pustinjske oaze. Prekrasan zalazak sunca i jahanje na devi za koju Arapi imaju više od 100 različitih imena, a najčešće koriste izraz "pustinjska lađa" jedinstven je doživljaj koji se pamti cijeli život. Neizbježan ritual nakon jahanja deva gotovo svakog turista je napu­niti bočicu finim saharskim pijeskom, sitnim poput pudera. Sahara zauzima četvrtinu površine države Tunis i još uvijek se širi. Kako bi se tome stalo na kraj sadi se eukaliptus pokraj cesta budući da upravo ovo drveće najuspje­šnije sprečava eroziju. Teško je za povjerovati, ali današnja pustinja nekad je bila najveća žitnica moćnog Rimskog carstva. Danas se život u tom pustinj­skom dijelu sveo na nekoliko oaza koje nimalo ne sliče na one iz filmova s ne­koliko palmi i jednim izvorom vode, jer riječ je o pravim malim gradovima sa hotelskim smještajem za brojne turiste i nekoliko tisuća palmi datulja koje, uz eukaliptuse, sprečavaju prodor pusti­nje, odnosno pijeska. Čini se da je to ipak bitka u kojoj će na kraju pobijediti pustinja. Osim zaštitničke uloge, datu­lje (najpoznatija je sorta deglet ennoui) imaju i gopodarsku vrijednost, jer je to jedan od glavnih izvoznih proizvoda Tunisa. Zanimljivo je da su brojni berači koji ručno ubiru i oprašuju plodove za rad plaćeni datuljama. Devedeset kilometara duga autocesta vodi preko velikog slanog jezera, Chott El Jerid, gdje je čest slučaj i fatamor­gana, a na nekoliko mjesta proda­vači po pristupačnim cijenama nude pustinjske ruže, jedan od najljepših tuniskih suvenira.

Nova stanica je oaza Tozeur puna na­sada datulja, s prekrasnom medinom iz 14. stoljeća i zanimljivim botaničkim i zoološkim vrtom u kojem zanimljivi vo­dič nudi devi Coca Colu i spaja Monicu i Clintona u ljubavnom zagrljaju. U Tu­nisu još valja posjetiti Kairouan, četvrti sveti islamski grad s velikom džamijom iz 8. stoljeća. Minaret je visok 35 meta­ra, a stupovi su iz rimske Kartage, tako da na njima ima i kršćanskih simbola križeva i ribe. Ovaj grad je nekad radi svog položaja bio prijestolnica Arapa. Osim što je sveto mjesto Kaiouran je odlično mjesto za kupovinu vrhunskih ručno tkanih sagova po povoljnim cijenama uz mogućnost plaćanja i karticama.

Nakon brojnih izleta kroz burnu povijest turisti se žele i odmoriti. A taj od­mor nalaze u kupanju i sunačanju na beskrajno dugim pješačnim plažama Hamameta uz prvorazrednu uslugu pijuckajući koktele na samoj plaži uz brojne animacijske aktivnosti. Za one koji vole i dobru papicu šta reći osim da je hrana u Tunisu jeftina, odlična i - jako začinjena. Nacionalni specijalitet su kus-kus koji se pripravlja s mesom (ovčetinom i ribom) i povr­ćem i brik - palačinke punjene jajem i raznim slanim nadjevima, pržene u vrućem ulju. Tuniška hrana pripravlja se na maslinovom ulju i začinjena je korijanderom, ljutom paprikom, kimom i raznim drugim začinima tako da je po­treban oprez kod osjetljivih ljudi. Hrana u hotelima ipak je u znatnoj mjeri prilago­đena europskom ukusu. Tipično piće je turska kava, mentin čaj, pivo koje je puno slabije od našeg. Domaća pića koja vrijedi kušati su buha-rakija od smokve, te timbarin - liker od datulja i vrhunska, ali ne preskupa, vina. Voda iz slavine se ne preporučuje za piće ljudima s osjetljivim želucem, jer može izazvati poteškoće. U prodavaonicama i restoranima se može kupiti voda u bocama, ali posebno obratite pažnju da je konobar otvori ispred vas, nikad se ne zna!

Na kraju sedmodnevnog aranžmana zaista se teško rastati sa Tunisom, s veličanstvenom Saharom, s ljubaznim domaćinima i svim čarima Sredozemlja.

Objavljeno: Turist plus, autor Robert Badovinac

Fotografije: Mondo travel arhiva