Zapadno jezero, Hangzhou, Kina

Ako postoji mjesto gdje priroda govori jezikom poezije i gdje svaki val, most i lotosov cvijet šapuće priče prošlih stoljeća, onda je to zasigurno Zapadno jezero – Xi Hu (西湖) u kineskom gradu Hangzhou.

Smješteno između brežuljaka, hramova, pagoda i čajnih vrtova, ovo jezero nije samo prirodna ljepota – ono je srce kineske kulture, ogledalo prošlosti, trajna inspiracija pjesnicima, slikarima, carevima, filozofima i putnicima. Kinezi će vam s ponosom reći da je to najljepše jezero u cijeloj Kini. I ako ste ga samo jednom posjetili – složit ćete se s njima, ovo je uistinu najljepše jezero u cijeloj zemlji. 

Povijest Xi Hua (Zapadnog jezera) seže tisućama godina, još od dinastije Tang (618. – 907.), kada je Hangzhou već bio važno kulturno i trgovačko središte Kine, a jezero počelo dobivati posebno mjesto u poeziji i duhovnom životu učenjaka. Međutim, njegov vrhunac slavljenja dolazi za vrijeme dinastije Song (960. – 1279.), posebno nakon 1127. godine, kada Hangzhou postaje prijestolnica Južne Song dinastije nakon invazije Jurchena i gubitka prijestolnice Kaifenga na sjeveru. U tom razdoblju, Hangzhou nije samo političko središte nego i simbol najviših dostignuća kineske kulture, umjetnosti i urbanog planiranja, a Zapadno jezero postaje srce toga kulturnog blaga. Ovaj kraj poznat je po izvrsnom čaju, po vrhunskoj svili i divnoj klimi koja omogućuje da se puno vremena provede vani, u vrtu, uz šalicu čaja. Ne treba zato čuditi da su mnogobrojni uglednici upravo ovdje željeli imati svoj vrt s pogledom na Zapadno jezero. 

Carevi su uredili šetnice, pjesnici su ostavljali stihove na kamenim pločama, a umjetnici su ljepotu jezera prenosili na svilu i papir. Uređenje vrtova diljem Kine, pa čak i Japana, nerijetko je bilo inspirirano skladom i kompozicijom Zapadnog jezera. O njegovoj ljepoti glas se proširio daleko izvan Kine, a jedna od najpoznatijih priča je ona o slavnoj Coco Chanel. U svojem apartmanu na Rue Cambon u Parizu Coco je čuvala čak 32 Coromandel paravana – umjetnički oslikane paravane iz Kine. Jedan od najvećih prikazivao je Zapadno jezero, što ju je inspiriralo u mnogim kolekcijama. "Gotovo sam se onesvijestila od radosti kad sam prvi put ugledala Coromandel paravan," izjavila je Coco. Coco je često spominjala svoje oduševljenje kineskom umjetnošću, a u njenom pariškom stanu nalazili su se predmeti od žada i kineske vaze. Zapadno jezero posebno ju je fasciniralo, ali nažalost, nikad ga nije posjetila. Šteta. 

Brda koja se uzdižu iznad južnih obala Zapadnog jezera dom su jednog od najcjenjenijih i najpoznatijih zelenih čajeva u Kini – Longjing (Dragon well, Zmajevi bunar). Ovaj čaj nije samo gurmanski užitak već i simbol kulturne baštine regije. Njegova se proizvodnja, sušenje i branje odvijaju prema strogim tradicionalnim pravilima, ručno, a prvi proljetni listići smatraju se posebno dragocjenima. Car Qianlong iz dinastije Qing osobno je posjetio plantaže Longjinga i proglasio čaj carskim darom, što mu je dodatno podiglo ugled. Domaći i strani posjetitelji rado obilaze plantaže u selima kao što su Meijiawu i Longjing, gdje mogu sudjelovati u berbi, kušanju i ceremoniji ispijanja čaja. Na Zapadnom jezeru, među brdima, u mirisu svježe ubranog lišća, ispijanje šalice Longjing čaja postaje gotovo meditativno iskustvo.

Marko Polo, koji je navodno na dvoru Kublaj-kana proveo više od desetljeća, u svojem djelu Milijun opisuje Hangzhou s takvim divljenjem da su europski čitatelji počeli zamišljati Kinu kao bajkoviti raj na Zemlji. 
U vrijeme kada je Marko Polo posjetio Kinu (krajem 13. stoljeća), Hangzhou je bio glavni grad južne dinastije Song i jedno od najnaseljenijih i najbogatijih mjesta na svijetu. Polo tvrdi da grad ima čak 12.000 mostova, preko kojih konji mogu prelaziti, i da su ulice široke, čiste i dobro organizirane. Bio je zadivljen brojem tržnica, posebno noćnih, i bogatstvom robe kojom se trgovalo – svila, začini, hrana. Iako su mnogi njegovi navodi danas uzimani s dozom povijesne rezerve (npr. broj mostova je vjerojatno bio pretjeran), njegova fascinacija gradom govori mnogo o tome koliko je Hangzhou bio razvijen i impresivan za europskog posjetitelja 13. stoljeća.
Jednako impresivan grad je i danas. A pogotovo Zapadno jezero. 
Postoji jedna poznata rečenica koju je Marko Polo navodno rekao o Hangzhou i često se citira kao pohvala ljepoti i veličini toga grada:
"Grad je veći od bilo kojeg drugog na svijetu. Toliko je lijep da mu nema ravna."
(The city is beyond dispute the finest and the noblest in the world.)
Ova rečenica dolazi iz njegove knjige Il Milione, gdje Marko Polo opisuje Hangzhou (Kinsay) s velikim divljenjem. Neki izvori citiraju je i u drugačijoj varijanti:
"Kinsay je raj na zemlji."
(Kinsay is the City of Heaven.)

Iako su te rečenice dijelom možda naknadne interpretacije, one vjerodostojno prenose Markovo duboko oduševljenje tim kineskim gradom. Kinezi imaju jedan sličan opis koji kaže: “Na nebu je raj, a na zemlji Hangzhou i Suzhou.”

Meni se čini da će se mnogi koji su posjetili ova dva grada složiti s tom tvrdnjom. Iako nije sasvim sigurno je li Polo osobno šetao uz Zapadno jezero, njegov opis grada pridonio je tome da uđe u kolektivnu maštu Zapada. A kad ste u Hangzhou – sigurno ćete posjetiti i Zapadno jezero. 

Pjesnici poput Su Donga i Bai Juyija, koji su bili i guverneri grada, ostavili su stotine stihova u kojima opisuju maglovita jutra, cvjetove lotosa u ljetnim danima i tišinu zimskih večeri. Njihove riječi i danas odjekuju obalama Zapadnog jezera jer ovo jezero nije samo voda – to je čista, tiha misao prirode. 
Danas šetnja uz obalu jezera, vožnja čamcem ili šalica zelenog čaja u čajani na obali postaju rituali spokoja i povratka vlastitom miru. Zapadno jezero nije samo mjesto – ono je stanje duha, elegancija u pokretu, tišina koja govori više od riječi, simbol sklada između čovjeka i prirode, prošlosti i sadašnjosti.

Zato, kada jednom zakoračite na njegove obale, sjetite se – ne gledate samo jezero, gledate povijest, legendu, umjetnost i dušu jedne civilizacije koja je znala kako gledati ljepotu i slaviti je. Zapadno jezero je 2011. godine uvršteno na popis svjetske kulturne baštine pod zaštitom UNESCO-a kao „pokazatelj idealizirane kineske arhitekture krajolika“. Ova odluka potvrđuje ne samo iznimnu prirodnu ljepotu jezera već i njegovu višestoljetnu kulturnu i simboličku vrijednost. 
U kineskoj umjetnosti, filozofiji i urbanom planiranju Zapadno jezero stoljećima se uzimalo kao uzor skladnog suživota čovjeka i prirode. Uređenje pejzaža, pažljivo raspoređeni pagode, mostovi, otoci i vrtovi svjedoče o dubokom promišljanju estetike, duhovnosti i funkcionalnosti prostora. Uz Zapadno jezero vežu se mnoge legende i ljubavne priče. 

Njegove mirne vode, maglovita jutra i sjenovite šetnice među vrbama čine ga jednim od najromantičnijih mjesta u Kini.
Zaljubljeni parovi često dolaze ovdje na medeni mjesec, inspirirani starim pričama o vjernosti i čežnji. Zapadno jezero nije samo pejzaž – ono je osjećaj, priča, šapat prošlosti koji još uvijek odzvanja u srcima onih koji ga posjete.
Kažu da je ovo najromantičnije mjesto u Kini – mjesto gdje ljubavne legende žive zauvijek. A njih je uistinu puno nastalo zahvaljujući Zapadnom jezeru. Čak i ako niste pretjerano romantični, prepustite se Zapadnom jezeru i neka ono prelije svoju čaroliju na vas i osobu koju volite. Jedna šetnja, jedan pogled preko vode, jedan trenutak tišine pod starim stablima i srce vam možda zatreperi onako kako niste očekivali.

Autor teksta Antonija Putić, voditeljica putovanja